Povratak na prethodnu stranu

zivot je igra bez granica

kad bi pozeljela vratiti,mladost,doba mog djetinstva,znala bi sta ciniti,tada,,,
Kad bi htjela promjeniti sebe kao osobu,nebi to nikada uradila,a htjela bi u neki cudni vremeplov ,pritisnuti tipku,uci u njega,zazmiriti i zamisliti neko vrijeme i neku osobu do koje mi je stalo,
ostala sam ista ,iako je vrijeme prosarao nijanse mojih godina,postala sam zrelija,privlacnija i bolja,al nikad se nije promjenio onaj zenski duh,koji masta o ljubavi,
nekad davno,voljeh covjeka mojih snova,voljela i cekala,i tako duge dvije godine,da bi na kraju shvatila,da on voli biti sam,a imati karijeru i musko drustvo,moj san o toj ljubavi jos i danas se nekad pojavi,,,ostala je mala mrlja na srcu mom,i moja bol najbolje zna kroz sta sam prolazila,,,jos cuvam slike tog privlacnog mangupa mojih snova,
Nikada mi nije zelja prolaziti vise kroz takve snove,ali zivot je bez granica ,mozemo zeljeti i mastati,voljeti i patiti,ljubav je svukuda oko nas u bilo kom vremenu i obliku,samo treba sacuvati onu draz,spontane moci i voljeti i dalje,,,

Postavio clan: zekica