Povratak na prethodnu stranu

PRICA DEVETNAESTOGODISNJAKINJE

TAKO MI SVE POPRIMA NIJANSE MELODRAMATICNOSTI.KAO DA I DALJE IMAM 17 GODINA.

STOJIM U MJSETU I SJECAM SE DA SU SE MOJI IZABRANICI OD PRINCEVA PRETVARALI U ZVIJERI.ONI ZA KOJE SAM MILSILA DA SU SPASIOCI MOJE DUSE,ODJEDNOM SU POSTALI KRVOPIJE.

KAKO BRZO SVJETLO ZAMJENI TAMU,KAKAO BRZO SAM MORALA ZABORAVITI DA VJERUJEM DRUGIMA DA BI MAKAR MALO POSTEDILA SRCE DA NE ZAPLACE.

KAO DA JE TO LAHKO.ZABORAVITI.TO JE ONAJ DIO VJECNOSTI KOJI NIKAD NE ZABORAVLJAM,I K OJI MRZIM IZ DNA DUSE.TA PROLOST PUNA SUZA,TAME I LAZI UBIJA SVJETLOST U MOJIM OCIMA.

NE PRODE NI SEKUNDA,NI MINUTA DA NE OSJETIM DA JE OVA BOL POSTALA IZRAZ MOJE VJECNOSTI.

LJUDI MI PUNO NE ZANCE POSLIJE SVEGA POTALA SAM KAO ONI SEBICNJACI KOJI SU UBILI MOJE SRCE.IDEM DALJE I NE OBAZIREM SE KOGA OSTAVIM ZA SOBOM.

Postavio clan: flory