Povratak na prethodnu stranu
nas brodic snova...
Iako se sada ne cujemo svakoga dana jos uvek se secam nase maste....Trebalo je to biti ovoga leta...Planirali smo otici sa drustvom na more,a za moje smuvati nesto...Dogovorili smo se da cemo pobeci od drustva i otici malo sami...Ti i ja...
Nasli bih negde neku malo barkicu...trebala bih da bude bela...da bih je mogli ukrasiti sa crvenim ruzama....poneli bih i muziku sa nama...Isplovili bih oko 19 casova...negde na sredinu mora...pustili bih nasu pesmu,lezali na nasem brodicu i gledali zalazak sunca....Sacekali bih prve zvede upalili nase svece i gledali u predivno nebo presutim zvezanim sjajem...Bili bih daleko od svih i svega...daleko od one uzurbanosti i one ljudske ne paznje...mogla bih ti pokloniti svu neznost ovoga sveta...videli bih zajedno tu celi svet,bio bih on na nasem dlanu...i nista nam vise sem toga ne bih trebalo....Znam da bih bili srecni jer znam da smo najbitniji jedno drugome...ma sta drugi pricali...trazila bih te noci najdalju i najsjajniju zvedu na nebu da ti pokazem koliko te volim...kolika je njena daljina i njena kolicina svetlosti tolika je mooja ljubav prema tebi...
Ne andjele nikada te necu prestati voleti i makar i sama celoga zivota trazicu najsjajniju zvezdu na nebu...da njoj pricam koliko si ti sjajniji i bolji od nje i zasto bas tebe volim....
I uvek cu mastati o nasem brodicu,nasem savrsenstvu...nasem malom raju...on nikada nece nestati dokle god ja postojim...
Posveceno najboljem decku iz PO voli te tvoja malena...
Postavio clan: malenaaa89
CLAN: Nadja57 Ovo me podseća na pravu ljubav i uverava da ipak postoji,da treba verovati u nju. Divna,dirljiva i iskrena priča. |
|