Povratak na prethodnu stranu

DameBiraju :: NINA U LOVU NA VJETRENJAČE

Ovo je takodje njena prica...Samo sad drugaciji segment njenog zivota..Ako ste uzivali u prethodnim pricama..uzivace te i u ovoj..
A ja kad nadjem malo vremena od sve guzve i ostalih stvari..verne clanove sajta DAMEBIRAJU cu obroadovati sa novom pricom...

Kasni studentski dani protutnjali su u kreativnosti i pokušaju, ali samo pokušaju, da ostanem vjerna...

Užurbana i nervozna atmosfera par dana pred premijeru, svađa u ansamblu, nema nekog kostima, scenografija kasni....Sakrih se iza scene u gomilu napuštene, prašnjave hrpe nečega što je nekada glumilo na sceni blistavi namještaj, a sada služi samo tome da se u mraku udariš u koljeno i sočno opsuješ. Poželjela sam se samo na trenutak sakriti od stresa i nervoze pa sam tako, tapkajući u mraku, ispruženih ruku pokušala zaštiti bar drugo koljeno dok ne nađem skriven kutak za sebe. - Nina! - netko me zvao prigušenim glasom. Trenutak gušta neodgovornosti i želja da se ne javim. - Nina! - glas je bio bliži i u mraku se mogla razabrati silueta. Pauza je tek počela i poželim ostati skrivena. - Nina! Jebemu, tu si negdje, daj nemoj da se napiknem još na neki hrđavi čavao! - Ivanov, sada već prepoznatljiv glas, blago me naježi. Njega sam zadnjeg željela blizu sebe u ovakvom mraku. Ostati vjerna Luki! Ali u trogodišnjoj vezi, koju svi veličaju i uzimaju kao primjer, počela sam se lagano osjećati kao u kavezu gledajući sve te divne muškarce oko sebe na dohvat ruke, a opet tako udaljene eteričnom ogradom vjernosti koja postaje kao težak uteg oko noge. Ivan je mirisao mirisom koji je u meni budio žudnju i vješto sam ga izbjegavala, kad god sam bila u prilici, da pobjegnem od pohotnih misli. Stavljeni u isti projekt, nisam imala izbora, njegova blizina bila je neizbježna. - Tu sam... - progovorih iz mraka i sama sebe, u sebi, odmah nazovem izdajicom. Ronio je polako kroz mrak i izronio kroz more prašine ravno ispred mene. - A kud si ti krenula? - pitao je i prišao mi preblizu da bih ostala čednih misli. Ostati vjerna Luki! - Malo ostati sama, ako nemaš ništa protiv, htjela bih se na tren maknuti iz ove gungule da se skoncentriram na probu. - Nina, nemoj mi to raditi...nemoj me izbjegavati - Ostah malo zatečena. - Ne znam o čemu... - prekinuo me i prišao još bliže. - Jebe mi se živo za Luku, boli me dupe kaj izgledate savršno skupa, opće me ne zanima kaj si gugućete na uho kad ste u društvu, jer te osjećam...kužiš? Glumac sam srce, nemoj ti glumiti meni! Vidim kako ti se bradavice probude kad ti priđem malo bliže, vidim kako se odmičeš i vidim kako me zaobilaziš, a vidim i koliko me želiš... - Pokušaj da se odmaknem mrvu nije bio uspješan, misao je htjela, ali tijelo ne. I zaista, bradavice se počeše buditi u njegovoj blizini. Ostati vjerna Luki! - Prestani, ovo nije profesionalno! - rekla sam nekim infantilno-iritantnim tonom. Nasmijao se slatko. - Daj Nina odrasti! - moram priznati da je i meni ta izjava djelovalo smješno u ovoj situaciji. - Ne tražim od tebe nešto što ne želiš. - rekao je i provukao ruke oko moga struka prislonivši se na mene - Evo, rekao sam ti, tvrde, ispupčene...jebeno lijepe bradavice imaš Nina. - Kako bih mu se rado zavukla u hlače... mmm kako bih rado zaboravila Luku na tren i pustila se požudi... Spustio je usne tik do mog uha - Daj, Nina, to je samo mala slatka prevara, gušt za tebe i gušt za mene - spustio je dlanove na moj struk i lagano ih podizao klizeći lagano do grudi - poslije se vrati u svoju slatku, savršenu vezu... ali poslije... - Vrištalo mi se od muke. Htjela sam se odmaknuti, htjela sam ga odgurnuti i zašpotati predavanjem o tome kako je Luka njegov kolega i kako to sve skupa nije u redu... ali dlanovima je podigao moju košuljicu i počeo se zavlačiti pod grudnjak. U trenu kada su njegovi prsti pronašli moje bradavice nisam se više mogla sjetiti niti jednog razloga zašto ono ljudi u životu moraju biti vjerni. Dio neke autonomne svijesti izgovarao je \"ne\" i \"nemoj\" i \"stani\", a tijelo se počelo besramno nuditi njegovom dodiru. Na moje \"nemoj\" podigao mi je suknju i svukao gačice. - Neću. - rekao je smješeći se i posjeo me na klimavi stol. Raskopčao mi je košulju, oslobodio grudi. - Želiš me? - pitao je. Samo sam žudno uzdahnula. - Onda me uzmi! - gotovo da mi je naredio mazeći mi istovremeno grudi, širivši mi bedra svojim bokovima. Spustila sam napokon ruke na njegovo tijelo i osjetila navalu zadovoljstva koja se gomilala u meni sa svakom propuštenom prilikom u ove tri godine. Zavlačila sam se pod njegovu odjeću, nestrpljivo mu otkopčavala hlače i prošaptala - Dozna li netko, ostat ćeš bez ovog što upravo držim u ruci... - no kraj rečenice gotovo da se izgubio u šaptu jer zanijemih od osjeta onoga što je pulsiralo među mojim dlanovima. Prekrasan, gladak, čvrst...obrezan? - Fimoza, kad sam bio mali, pa me obrezalo. - smješkao se. Mmmm, dobar osjećaj... Istraživala sam ga tako dlanovima i prstima, gotovo se bojeći zategnuti ga do kraja...upravo je mamio na dodir s usnama. Sagnuh se, koliko god sam mogla sjedeći na stolu, i prislonih usne na tako ugodno gladak glavić, a zadovoljan uzdah s Ivanovih usana ohrabri me još više. Nježno ga počeh oblizivati, masirati usnama i prstima dok je željno poskakivao prema meni... spuznuh sa stola, ravno oči u oči, no umjesto da ga gledam i divim mu se, ja ga pohlepno uvukoh u svoja usta...Ivan se bokovima propinjao prema meni, a onda mi ga naglo oduzeo i jednim pokretom me podigao iz čučnja i prebacio preko stola. - Želiš me? - šaptao mi je u uho sluđujući me kružeći kurcem po meni vlažnoj i željnoj. - Želim... šapnuh tako puna želje da mi je cijela utroba gorila od čekanja. - Koliko me želiš? - sluđivao me i dalje pritisnuvši me prsima za stol dok ga je istovremeno prislanjao i odmicao od mene. - Molim te... ne muči me više... - tiho sam stenjala izvijajući se prema njemu koliko mi je to dopuštao. - Koliko me želiš? - inzistirao je mazeći me uzavrelu glatkim glavićem. - Jako te želim! - no to nije bio odgovor koji je očekivao pa me odluči još više sluditi i uhvati me za grudi razigranih prstiju. - Koliko me želiš? - ponavljao mi je u uho, a moj mozak je sve manje i manje bio na raspolaganju pripremajući se za užitak potpune predaje. Mrmljala sam nešto u pokušaju da izgovorim ono što želi čuti i da me napokon zadovolji ulaskom. - Više od Luke? - napokon mi dade smjernicu za odgovor. Malo se uzvrpoljih, Lukina slika brzo mi prohuji kroz zamagljenu svijest. Prislonio se na sam ulaz i drškao me vrhom laganim kružnim pokretima. Tiho sam stenjala od užitka i žuđenog osjećaja njega u sebi. - Reci! - inzistirao je, a moj je mozak bio pred kolapsom... Luka...strast...želja...vjernost...ne vjernost... (ne)vjernost... - Želim te više od Luke! - napokon promrmljah i dodah u sebi \"u ovom trenutku\". Tek što sam izgovorila skliznuo je svom svojom punoćom i nastavio se napinjati i propinjati u meni. Stol je bio raskliman, ali na sreću ne i škripav jer bi nas ritmički zvukovi odali. Dodir njegove kože na mojim leđima, zaigrani prsti koji nisu zaboravili održavati bradavice u krutom stanju, dah na uhu i ritam ukradene strasti. Ljepota neplaniranog jebanja i krivnja ostavljena u prašini. Ubrzao se ubrzavši i mene, počeh se nepripitomljeno nabijati na njega dok je ruku spuštao među moja bedra razmičući me treperavu od iščekivanja dodira. Dah mu posta vreo, jurio je u mene-iz mene trljajući me gdje sam najpopustljivija... uskoro se izvuče iz mene i raspe po mojim leđima na tren zaboravivši na moje zadovoljstvo. Krenuh rukama sama da ne ostanem korak do vrha zadovoljstva kad mi, neočekivano se brzo pribravši, skloni ruke, okrene na leđa i polegne na stol spuštajući se vrhom jezika. Poučena prijašnjim iskustvima kad ne želiš biti uhvaćen, spustih dlan na usne da zaustavim glasne jecaje zadovoljstva dok me vrškom jezika draškao i tjerao u orgazam igrajući se mojim trzajevima. Zgrčih se napokon dok su se mozgom preljevale dugine boje endorfina... I ostala bih tako zgrčena još neko vrijeme da me nije privukao sebi i strasno poljubio. - Tako, sad možemo zajedno raditi, kad ne mislim samo o tome kako bih ti rastrgao košulju i zaronio u grudi. - sagnuo se, pokupio moje gačice, obukao me dok su mi bedra još drhturila od doživljena uzbuđenja, zakopčao mi grudnjak, košulju i pomazio me još jednom preko odjeće. - Jebeno divne bradavice imaš, ali sada im bar znam okus. - namignuo mi je, obukao i sebe, poljubio me još jednom i otišao. A ja ostah gledajući u tamu sa spoznajom da mi nevjerna priroda sprema još mnoga iznenađenja, a vjernost...ma ipak je to lov na vjetrenjače...

Postavio clan: Machkica26