Povratak na prethodnu stranu

DameBiraju :: NINA OTKRIVA ŽIVOT - III dio

Uhvaćena In flagranti u Draženovom krilu nenamjerno (ili podsvjesno) sam okončala agoniju zvanu Bruno. Zbog zaigranosti u mračnom kutku propustismo moj vlak. Te noći sam otišla s Draženom \"u ribe\"...

Ostavivši iza sebe nadurenog i šokiranog Brunu (i Gorana, koji nije zatvarao usta od iznenađenja i gledao me posve drugačijim pogledom) krenula sam s Draženom prema njegovoj brodici. Propustila sam vlak i odlučila otputovati prvim jutarnjim autobusom, ali prije toga čekala me topla, uzbudljiva noć na ugodno, ljuljuškavim valovima. Skinuvši cipelice i upitavši mog \"kapetana\" za dozvolu ukrcaja, smjestila sam se na vlažnu drvenu klupicu i udahnula slani zrak u svaku stanicu svog probuđenog tijela. - Slatka mala Nina... previše slatka... - Kako to misliš \"previše\"? - pitala sam - Zavodljivo slatka, slatki mali san...Postajem Pigmalion, Nina, a ti postaješ iskušenje ... Slatka, ali slađa mi je sloboda. Razumiješ? Iako me uštipnulo za ego razumijela sam... interes bi mu ionako trajao koliko i moje neiskustvo... - Razumijem. - I ne zamjeraš? - Ne zamjeram. - Ne znači da se ne možemo povremeno čuti i vidjeti.... Htjela sam reći \"može, kad?\", ali nisam, na sreću. Naravno da sam se zaljubila, naravno da sam sanjarila o velikoj ljubavi i naravno da sam znala da će to ostati samo na snovima i, možda, pokojem susretu. Ali vrijedilo je...uh, svaka sekunda provedena s njim...na njemu...pod njim... Neko smo se vrijeme vozili, a onda je ugasio motor i svijetlo. - Jesi spremna za lov? - Lov? Ne razumijem. - Lov na rijetke ribice. - smješkao se Sjedimo u mraku, nemamo udice, parangale, \"sviću\", ništa... kog vraga lovimo? - A kakve su to rijetke ribice? - Vidjet ćeš. - smješkao se Spustio je vesla u more i polako veslao ni preblizu, ni predaleko od obale... u jednom trenu spustio je sidro, skinuo se i u ušao u more. - Skini se slatkice, idemo. Skinula sam se u badić i htjela krenuti za njim. - Sve skini, neće ti trebati... I jesam, i ušla sam u more, i istog se trena naježila... neugodan osjećaj nevidljive dubine, ali i ugodan osjećaj milovanja vode po najosjetljivijim mjestima tijela...Pratila sam ga plivajući za njim...zastao je... - Zapamti, ovdje ne želiš da nas čuju... kad te čuju, zabava je gotova... u većini slučajeva...neki vole biti viđeni, ali većina ne...A ti ćeš ih htjeti gledati Nina, je li tako? - Ja, zapravo i ne... mislim, ja stvarno nisam voajer... to se slučajno... Prekinuo me tihim smjehom - Kako ti kažeš srećo. Pomalo sam se već umarala od tog tihog plivanja. Približavali smo se jednoj uvalici i dao mi je znak da budem tiho... doplivali smo do kamena i \"usidrili se\"...u uvalici je sjedio par, zagrljeni, pijuckali su pivo, pričali i gledali u daljinu...nisu bili ni mladi ni stari...ali teško je uopće procjeniti s devetnaest...tada mi je čak i Dražen izgledao \"starije\". Onako usidrene za kamen, valovi su nas neprestalno gurkali. Smjestio se iza mene i u ritmičkim naletima valova njegovo je tijelo doticalo moja leđa...namjerno sam razdvajala noge izlažući se ugodi. - Dođi, idemo dalje. - šapnuo mi je tiho - Ovdje se neće ništa dogoditi. - Kako znaš? - pitala sam i tiho zaplivala za njim - Znam srećo, što misliš što nam je bila omiljena zabava kad sam bio tvojih godina? A uskoro ćeš i ti naučiti, vidjet ćeš... Ma glupost! Nikad mi to neće pasti na pamet, uzbudljivo je samo zato što je on ovdje... - uvjeravala sam se tada, uvjeravala sam se u to još godinama, uvjeravam se i danas, ali kada jednom doživiš...teško zaboraviš tu vrstu uzbuđenja...i vratiš se kad-tad... Približili smo se drugoj uvalici i našli zaklon iza stijene, a iz uvalice su se već čuli uzdasi. Njemačko-Češka koalicija uspostavljala je dobre odnose. Dovoljno je bilo čuti ih i osjetiti Dražena na svojoj mokroj koži pa da voda zaključa oko mene... Zagrlivši me iza leđa, lagano mi je ljubio vrat i uho...i dah, topli dah i zadovoljno \"mmmmmmmm\".... neki mali vid orgazma već me lagano protresao. - Sviđa ti se što vidiš mazo? Auf, toliko da sam htjela prići bliže...Objašila Čehinja Švabu i skakuće po njemu kao da je jockey čiji konj upravo ulazi u zadnji, pobjednički krug. Vrpoljila sam se nemirno, a on me smirivao. - Ne još...gledaj... A onda se on propeo pod njom i odstenjao svoje \"arghhhhh\" s njemačkim akcentom. Neko vrijeme su ostali tako spojeni pa se ona počela meškoljiti i šaputati nešto što je do mene dopiralo samo u vidu izuzetno naglašenih dijakritičkih znakova...možda je ipak bila Poljakinja? A on je uzeo priču u svoje ruke, polegao je na ručnik, rastvorio joj noge i uronio jezikom u nju...U tom trenu osjetila sam Draženovu ruku na trbuhu, privukao me malo sebi, svoju je nogu ubacio među moje. - Ajde slatkice, malo se možeš zadovoljiti...pomicao je svoje bedro i trljao me njime dok mi kukovi nisu podivljali, a onda se odmakao. Bunila sam se. - Ne još, nemoj još svršiti... - priljubio se uz mene i mogla sam osjetiti da ni njemu baš nije svejedno. Napeto je stršao i mazio ga po mojoj guzi. Ona je stenjala pod njegovim lickanjem i zabijala mu glavu dublje u sebe, a onda ispustila takav zvuk zadovoljstva da mi i danas, nakon toliko godina, sjećanje na to uzburka utrobu. On je nastavio, ugurao prste u nju i, kako je krenuo, činilo mi se da će ugurati u nju cijelu ruku...ja se ušokirah prizorom, a ona nastavi sa zadovoljnim krikovima i uzdasima i izvijanjem prema njemu. Sada već tako neizdrživo popaljena krenula sam sama po zadovoljstvo, ali me u vodi presreo i vratio mi ruku na stjenu - Ne još, ne smiješ još svršiti... Smijem ili ne smijem, svejedno jer još dva naleta valića i ja sam gotova...a u tom trenu se provukao među moje noge, onako tvrd i uspravan, zapljusnuo me par puta u ritmu valova i počela sam svršavati... - Vražice mala... - samo je rekao Njih dvoje sada su se ponovo spojili, samo što je sada on bio gore s njenim nogama oko vrata...e, to se stvarno zvao glasan seks! Po njenim zvukovima imala sam osjećaj da doživljava orgazam sa svakim novim njegovim uletom, a on je ispuštao svoje samouvjereno germansko \"arghhhhh\". - Sviđa ti se, priznaj. - Sviđa mi se zato što si ti tu. - tvrdoglavo sam tupila svoje. - Dobro, idemo onda. - rekao je i lagano krenuo plivati prema čamcu Htjela sam reći \" pa nisu još gotovi\", ali bilo mi je neugodno, a istovremeno sam trebala nevjerovatno puno volje da se odlijepim od te stijene, tog prizora i krenem za Draženom. Još sam se puno puta okrenula prema uvalici plivajući prema čamcu. A kod čamca me čekao spreman. - Sva si se već smežurala, jel\\’ ti hladno? Hladno? Gorila sam od iščekivanja i želje - Nije. - rekla sam i brzo dodala - Ja bih tebe... Privukao me sebi i stavio mi ruke na rub čamca. - Pohotnica mala...trebao sam te uzeti tamo na stijeni da i mi njima priredimo show. I u sljedećem trenutku uplovio je u mene punim jedrima...\"Oh, Captain, my Captain...\" Bilo je kratko, slatko i valovito! A onda se ubacismo drhtavi u čamac... - Dobar ulov. - rekla sam - A-ha, sve je u tome da znaš mjesta na kojima se te rijetke ribe skupljaju. - Često si ovdje? Nasmijao se - Ovo je za početnike, kao što si ti, mazo... kasnije već tražiš nešto više... - Na što misliš? Nije odgovorio - sada, odgovorio mi je nekoliko godina kasnije... Mazili smo se u čamcu još neko vrijeme, zapalili pokoju cigaretu i proveli neko vrijeme u ugodnom razgovoru. Shvatila sam da ležim potpuno golog, otvorenog tijela pred njim i da se, po prvi put, ne osjećam kao štrklja. Kao da ga je dozvola da uživam u njemu proljepšala i učinila jednako putenim kao i Silviniju bujnost. Grudi su mi se pretvarale u dvije čvrste lopte svaki put kad sam osjetila njegov pogled na njima. Krenuli smo natrag, ali nije mi se išlo u susret s Brunom. Došla sam se samo presvući na brzaka. Kofer je bio na istom mjestu gdje sam ga i ostavila. U kući je bilo tiho...napokon, a mi se smjestimo u njegov auto i zaputismo baš u Split...topli, glatki kamen, poseban doživljaj...za neku drugu priču... svitalo je kad smo se vratili. Tiho sam se ušuljala u kupaonu, istuširala se, uredila i pripremila za povratak u Zagreb. Odvezao me na autobusni kolodvor, popili smo kavu i ukrcali me u autobus. Kretao je za 20 minuta i pomisao da me ispraća bila je neugodna i meni i njemu. - Odi ti. - jedva sam izbacila te riječi iz usta. Laknulo mu je. - Ne volim ovakve situacije, znaš? - Pretpostavljam. Samo ti odi, ja ću se zavaliti u bus i zaspati, treba mi sna. - pokušala sam zvučati ležerno. Pomazio me po kosi, poljubio u čelo i, spuštajući ruku, dotaknuo mi, kao slučajno, grudi. - Slatkica... Kad dođem u Zagreb zvati ću te, znaš? - Znam. - sad mi se malo grlo stezalo. Natjerao me da ga pogledam. - Rekao sam da ću te zvati! - i gledao me tako dugo dok mu stvarno nisam povjerovala. - Moram ići, Nina, imaš mi previše onaj Bambi pogled... - ovaj put me poljubio tako da smo izazvali par zavidnih zvižduka i otišao. Veselilo me to što je otišao napetih prepona...ispostavilo se kasnije da se tada zaista vraćaju... Burni događaji, burni dani, burni osjećaji, burna noć... jedva sam čekala da autobus krene, cviknu mi kartu pa da zaspem. Prije samog kretanja autobusa, u njega je uletio Bruno. Ovako usred tjedna, rano jutro, autobus je bio poluprazan. Sjeo je do mene. - Ti si luda! - Joj Bruno, daj mi mira, preumorna sam sad za prepucavanje s tobom. - Mogla si mi se bar javiti. - Zašto si uopće tu? - Idem doma. - nije mi se ulazilo u detalje. - A auto? - Nije htio upaliti. Šutili smo, autobus je krenuo, a ja zaspala. Nakon nekog vremena probudi me neki hupser na cesti zbog kojeg poskočismo. Ulovila sam Brunin pogled. - Ne nosiš grudnjak. - rekao je. I nisam, a najgore je bilo to što mi, zbog poskoka i Bruninog pogleda, bradavice krenuše u proboj tanke tkanine. - Jebemu Nina, ne kužim zašto se sve ovo događalo, ali sada kad te gledam...jebote, diže mi se... - Pa izdrkaj se, baš me briga. - ali nije me bilo briga, nesnosno me uzbuđivala ova novonastala prednost pred njim. - Jebote Nina što imaš dobre sise... - mogla sam se i dalje praviti da me sve ovo ne zanima, ali izdajničko nadimanje grudi i ubrzanije disanje govorili su svoje. - Ako misliš da ću te ovdje, sad drkati, varaš se! - Daj Nina, niko nas ne gleda, bus je poluprazan. I od kad ti kažeš \"drkati\"? Okrenula sam se od njega prema prozoru. Uskoro sam, krajičkom oka vidjela kako se pokušava namjestiti u hlačama koje su mu postajale sve uže i uže... očito je da sam probudila nezasitnu zvjer u sebi i sve me to, ma koliko suludo bilo, uzbuđivalo...prebacila sam nogu preko noge i otkrila bedro i rub gačica. - Nina, jebote...nemoj mi sad to raditi... - šaptao mi je za vratom i krenuo polako rukom po mojoj nozi. U meni je rastao zločesti osjećaj nadmoći pomiješan s uzbuđenjem i željom za osvetom. Još sam više isturila guzu prema njemu i njegove su ruke s bedra kenule prema skrivenom dijelu. Odmaknuo je rub gačica i dotakao me...nisam ga željela u sebi, željela sam samo da me zadovolji prstima i pati što više nikad neće imati šansu izjebati me na nekom ulagalištu ili bilo gdje drugdje. Popuštala sam stisak bedara ovisno o tome gdje sam željela da me dotakne. Tvrde sam bradavice naslonila na prozor i gledala aute koji su prolazili, cestu, nebo...i sve je to tako slatko stvaralo ugodu... Bruno se sav zajapurio, bolno pokušao premjestiti svoju natečenu kitu u neki udobniji položaj i zadovoljavao me baš onako kako mi je u tom trenu godilo...dok nisam svršila, tiho dahnuvši i trznuvši se na tren. Popravila sam gačice i povukla haljinicu, namjestila se u sjedalo i rekla - Hvala srce, baš mi je godilo, sad ću malo dremnuti. - Ti stvarno nisi normalna! A ja? - Izdrkaj se, rekla sam ti. - i zatvorila oči. Vrpoljio se neko vrijeme, puhao i tiho stenjao, pokušao se zadovoljiti, par puta bolno uzdahnuo i odustao. Zaspala sam i spavala do Zagreba. Na izlasku iz busa, kada sam uzimala stvari prišao mi je neki muškarac, tutnuo ceduljicu u ruku i šapnuo - Lijepo, javi se! - ponovo sam se htjela dezintegrirati. Kvragu, gdje je sjedio, kako je vidio, auf, i što je vidio? Pokušala sam sram zamijeniti racionalnom usporedbom jer ako ja uživam gledajući druge, onda i oni uživaju gledajući mene, ali nije puno pomoglo, dugo me pratio taj mali osjećaj srama. Ceduljicu sam bacila, sjela u taxi i odvezla se doma ostavivši Brunu daleko iza sebe.

Postavio clan: Machkica26